PEDAGOGINJA TJAŠA RAZMIŠLJA NAGLAS
Što je doba pandemije? – pitanje koje sve češće možemo čuti; gotovo svakodnevno. Je li to razdoblje koje nas rastužuje, koje nam uskraćuje mnoge povlastice i luksuz svakodnevnog života, koje iz nas izvlači sve one najgore i mračno? Ili je to razdoblje kada se možemo više posvetiti samima sebi, svojim i dječjim potrebama, aktivnostima za koje prije nismo imali vremena ili igri s djetetom koju smo im ponekad, nažalost, morali uskratiti zbog brzog tempa života. Odgovor na ovo pitanje svatko može i treba potražiti kod samoga sebe.
Doba pandemije je jedno „novo“ ili sada već „staro“ doba kod nas odraslih i naše djece. Uvijek iznova ista pitanja: Kome je teže? Kome je lakše? Tko je zadovoljniji? Jesu li to odrasli ili djeca? Nastava na daljinu, da ili ne? Koje su prednosti, koji su nedostaci?
Socijalizacija djece, trebamo li pratiti trendove ili više nego ikada trebamo poticati djecu na društvene igre, razgovor na školskim hodnicima, loptanje u parku i padove s ljuljačke? Mnogobrojna su pitanja vezana uz novonastalu situaciju, no nemamo jedinstveni odgovor. Ono što mi odrasli imamo su vlastito životno i profesionalno iskustvo, obiteljske situacije i mudrost koju smo stekli. A što naša djeca imaju? Sve to! Samo u manjem obujmu. No, oni imaju nas; roditelje, bake i djedove, učitelje, stručne suradnike u školama koji ćemo zajedno s njima tragati za odgovorima na sva ova pitanja.
Vaša djeca, a naši učenici, kao i mi sami, snašli su se u novonastaloj situaciji kako u privatnom tako i u profesionalnom životu. Kako ste se vi snašli i prilagodili na svom poslu, tako su se i vaša djeca snašla i prilagodila na svom „poslu“ zvanom škola. U proteklih nekoliko tjedana svi smo svjedoci nepovoljne epidemiološke situacije, izrečenih mjera samoizolacije i velikog broja učenika i djelatnika škole koji su bili i jesu pozitivni na „onaj Virus“ jer kako naši učenici kažu, nije mu vrijedno ni spomenuti ime. „Onaj Virus“ je razlog zbog kojeg smo trebali ostati kod kuće. Ograničavao nas je u svakodnevnim aktivnostima. Učenici nisu mogli ići na trening, u glazbenu školu, a kod kuće se baš i nisu bavili sportskim aktivnostima, osim igranjem igrica, ležanjem na krevetu, dopisivanjem putem društvenih mreža i sl. Sve to u velikoj mjeri utječe na fizičko i mentalno zdravlje.
Što vi kao roditelji, u suradnji sa školom, možete učiniti kako biste dijete dodatno potaknuli na važnost očuvanja fizičkog i mentalnog zdravlja donosimo u sljedećih nekoliko redaka.
Od iznimne je važnosti da zajedno i u dogovoru s djetetom organizirate njegov dan. Važno je da dogovorite vrijeme kada će dijete ići leći i kada će se buditi. Bez obzira sudjeluje li dijete u nastavi na daljinu ili je u školi, treba se pridržavati dogovorene jutarnje rutine (umivanje, pranje zubi, doručak, čaj, oblačenje i odlazak u školu ili se pripremiti za praćenje nastave na daljinu). Praćenje nastave na daljinu u pidžami, bez obavljene osobne jutarnje higijene se ne preporuča. Kada dijete nije razbuđeno, sito i primjereno odjeveno, ne može u potpunosti aktivno, motivirajuće i kreativno sudjelovati u nastavi (na daljinu) i suradnički učiti.
Kako tijekom samoizolacije učenici ne mogu odlaziti na treninge ili druge izvanškolske aktivnosti, važno ih je nekoliko puta tijekom tjedna potaknuti da u danu imaju fizičku aktivnost, pogotovo nakon nastave (na daljinu) koja zahtijeva njihovu kognitivnu pažnju i koncentraciju. Poželjno je da roditelji zajedno sa svojim djetetom osmisle fizičku aktivnost koja će ujedno biti vid zabave, utjecat će na produbljivanje odnosa s djetetom te na fizičko i mentalno zdravlje. Važno je da dijete i tijekom samoizolacije nastavlja sa svakodnevnim kućnim obvezama poput pospremanja vlastite sobe, igračaka, odjeće, pripremanja stola za objed i sl. Sve to dodatno doprinosi fizičkoj aktivnosti, ali i razvijanju odgovornosti i samopouzdanja.
S obzirom na to da je epidemiološka situacija utjecala na našu svakodnevicu, važno je podsjetiti se kako ona utječe i na naše emocionalno stanje i raspoloženja, kako kod odraslih tako i kod učenika. Tijekom samoizolacije i nastave na daljinu, kod sebe, ali i kod svoje djece moći ćete primijetiti promjene raspoloženja, nezadovoljstvo, razdraženost, povremenu ljutnju, stres, nesanicu, uznemirenost, smanjen osjećaj sigurnosti (pogotovo kod učenika nižih razreda), nemotiviranost za rad i nastavu na daljinu, a sve to dovodi do narušenog mentalnog zdravlja. Upravo zbog toga važno je da svom djetetu budete najveća moguća stabilna potpora i podrška jer i učenici se nalaze u situaciji koja im nije prirodna, na koju nisu naviknuti i često se ne znaju njome nositi. U interesu Škole kao odgojno-obrazovne ustanove, kao i u interesu roditelja jest da djeca razvijaju sve svoje potencijale, sposobnosti, vještine i interese.
Tijekom nastave u školi, a pogotovo tijekom nastave na daljinu, jedno od najčešćih pitanja roditelja, ali i učenika jest: Kako motivirati dijete na učenje? odnosno Kako da se motiviram i „natjeram“ na učenje? To je pitanje koje nas potiče na promišljanje, koje ima mnogo odgovora, uputa i smjernica.
Učenici:
- Radni prostor za učenje, ponavljanje i pisanje domaćih zadaća uvijek treba biti uredan i čist. Važno je da to bude mjesto namijenjeno za učenje. Nije poželjno učiti na podu, u krevetu, u dnevnom boravku uz upaljen televizor ili računalo. To će te ometati u radu.
- U danu si odredi vrijeme za učenje.
- Prije učenja poželjno je pojesti lagani obrok, poput voćke. Na taj način tvoja koncentracija bit će bolja, a ti ćeš biti produktivniji.
- Veće cjeline nastavnog sadržaja podijeli na manje.
- Pročitano objasni svojim riječima, poveži sa svakodnevnim situacijama i poznatim. Na taj način ćeš ponoviti i uvjeriti se učiš li razumijevanjem.
- Uvijek ući s razumijevanjem jer kada učiš napamet to je kratkoročno znanje, što znači da ćeš ga već za nekoliko dana zaboraviti. Kod učenja cilj ti treba biti da sadržaj razumiješ, da ga znaš objasniti svojim riječima i da je ono dugoročno. Na taj način, za sljedeći test ili usmeno vrednovanje, učit ćeš kraće.
- Važno je da ne učiš uz prozor jer to će te omesti u radu.
- Dok učiš, nemoj uz sebe imati grickalice ili čokoladu.
- Tijekom učenja pravi kratke stanke.
- Nakon naučenog, zamoli roditelje da te ispitaju.
- Koristi različite tehnike učenja o kojima smo razgovarali na satu razrednika kako bi pronašao tehniku koja tebi najbolje odgovara. Nemoj se voditi tehnikama koje koriste tvoji prijatelji. Svatko od vas je pojedinac za sebe, prema tome svatko ima i svoju tehniku učenja.
- Nakon što naučiš određenu cjelinu, temu ili ulomak (ono što si si zadao), nagradi se čokoladom ili nečim što te veseli.
- Kako bi ti bilo lakše, uči svakodnevno i ponavljaj. Nemoj učiti u zadnji čas!
- Dan prije usmene ili pismene provjere znanja ponovi nastavni sadržaj. Ujutro se ranije probudi i još jednom ponovi i utvrdi znanje. Na taj način trema će biti manja, a ti ćeš biti sigurniji u sebe.
Roditelji:
- Roditelji, pohvalite svoje dijete za svaki njegov napredak i uspjeh. Pohvala je najveći motivator. Nemojte pohvaljivati samo odlične ocjene, pohvalite i druge ocjene pogotovo ako vidite da je vaše dijete usprkos ocjeni uložilo mnogo truda, kreativnosti, motiviranosti, zalaganja.
- Imajte povjerenje u svoje dijete i njegove sposobnosti te mu budite najveća moguća podrška.
- Uvijek vjerujte da može postići dobre rezultate prema svojim sposobnostima. Nikada nemojte dijete uspoređivati s drugim djetetom. Izbjegavajte kritiziranje jer ono je vrlo nemotivirajuće za dijete.
- Pomozite mu da rezultate postiže u području njegova interesa.
- Vaša očekivanja od djeteta trebaju biti dovoljno visoka, ali i realna s obzirom na djetetove mogućnosti.
- Očekujte od djeteta ne samo obrazovno postignuće, nego i pristojno ponašanje.
Kao i kod svake druge bolesti, tako i kod virusa Covid-19 važno je da dijete što češće podsjećate i potičete na redovito održavanje osobne higijene, s naglaskom na pranje ruku sa sapunom i tekućom vodom, kihanje i kašljanje u lakat, pridržavanje socijalne distance od 1,5 metara, ne dijeljenje bočica s vodom ili pribora za jelo s prijateljima ili ukućanima. Od iznimne je važnosti da se redovito informiramo o provjerenim i vjerodostojnim (novim) mjerama opreza, odnosno preventivnim mjerama koje se odnose na nas same i na organiziranje odgojno-obrazovnog procesa. S obzirom na to da živimo u suvremenom i digitaliziranom svijetu u kojem su djeca izložena medijima, a time i raznolikim (ponekad lažnim) informacijama o epidemiji, važno je da, kroz razgovor, djetetu damo provjerene informacije sukladno dobi te da kod njega osvijestimo važnost održavanja osobne higijene i pridržavanja preventivnih mjera.
To možete učiniti na način da zajedno s djetetom odgovorite na sljedeća pitanja: Koja su poželjna ponašanja kojima uspješno mogu doprinijeti smanjivanju rizika i širenju zaraze? Koja su to ponašanja kojima mogu zaštiti sebe, ali i druge ljude? Koristi li mi to? Je li istinito? Kako to pomaže? Činim li time dobro sebi i drugima? (Hrvatska psihološka komora, 2020.)
Ako polazimo od vlastitog iskustva i mislima se vratimo u period osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, možemo reći da škola ima važan aspekt u našem životu. Ne samo da nas usmjeri prema usvajanju novih znanja, razvijanju vještina i sposobnosti, već nam daje mogućnost socijalizacije, komunikacije, igre, a ponekad i sukoba s vršnjacima, a sve navedeno sastavni je dio odrastanja. Sve navedeno odlično je opisano u samo tri riječi – Škola za život. Škola je ta koja naše učenike, a Vašu djecu priprema za daljnje obrazovanje i jednoga dana za ulogu u društvenoj zajednici. Roditelji i Škola zajedno, no svatko na svoj način, sudjeluju u odgoju i obrazovanju djeteta. Upravo zbog toga, pogotovo tijekom nastave (na daljinu), važno je da odražavamo redovitu i kvalitetnu suradnju Škole i roditelja/skrbnika, odnosno kvalitetno partnerstvo.
Kao što smo već prethodno naveli, živimo u suvremenom i digitalnom svijetu u kojem su učenici izloženi raznolikim sadržajima na mrežnim stranicama, reklamama koje se samoinicijativno pojavljuju i raznolikim sadržajima na društvenim mrežama, a koje nisu uvijek u skladu s njihovom razvojnom dobi. Upravo zbog toga, tijekom ove nastavne godine, kao i prethodne u školi smo stavili naglasak na prevenciju elektroničkog nasilja (cyberbullying). Važno je da kao roditelji imate nadzor i kontrolu nad time koje internetske stranice vaše dijete pretražuje i u koje društvene mreže je uključeno te koliko vremena provodi ispred računala, mobitela, tableta i dr. Sve započinje razgovorom pa tako i prevencija. Razgovarajte s djetetom o poželjnim i dobrim stranama tehnologije, ali upoznajte ga i s rizičnim čimbenicima te posljedicama do kojih može doći. Naglasite mu što spada u poželjnu, prihvatljivu i kulturnu komunikaciju putem društvenih mreža te da nikada s nikim ne dijeli svoje privatne fotografije ili osobne podatke. Postoje osobe koje na društvenim mrežama i putem raznih aplikacija često budu hrabrije nego uživo i zbog toga koriste neprimjerni rječnik i društveno neprihvatljivo ponašanje. Drugim riječima, kada osoba nije ispred nas, nego je ispred nas ekran, osobe budu hrabrije te pri tome ne razmišljaju o posljedicama i tuđim emocijama. Upravo zbog toga, naša zajednička uloga i misija je da o tome razgovaramo s djecom te ih upoznamo sa svim pozitivnim i negativnim stranama digitalizacije. No, trebamo se podsjetiti kako je upravo digitalizacija naša svakodnevica i zato ju ne možemo izbjegavati niti isključiti, no možemo djecu pripremiti i sigurno ih uvesti u moderni, digitalni svijet.
Možda jesmo, a možda i nismo odgovorili na sva postavljena pitanja s početka teksta. Sigurna sam da postoji još mnoga koja možda nismo izrekli naglas i nismo dobili odgovore. No, na kraju dana, prije nego što idemo na počinak, važno je da u ovim, usudim se reći, izazovnim vremenima budemo podrška jedni drugima, a pogotovo našoj djeci i to u svim segmentima njihovog odrastanja i obrazovanja.
Stručna suradnica pedagoginja koja je razmišljala naglas.
Tjaša Juraković Antolić, mag.paed.
