Kako započeti, kako opisati čajanku 1. A razreda? Krenimo otpočetka! Zajedno smo promišljali, izmjenjivali iskustva, razgovarali i čitali knjigu o Gospođici Neću, a uz sve tu uživali smo u slatkom voćnom čaju s medom i limunom te čajnim kolačićima.
Čajanka je započela velikim oduševljenjem i uzbuđenjem kako učenika tako i pedagoginje. Ipak je ovo za nas početak nečeg novog, a prvi razred nam donosi puno novih uzbuđenja, znanja, vještina, spoznaja i ne smijemo zaboraviti novih prijatelja.
Kako bi učenici otkrili današnju temu preventivnog programa, na početku smo se opustili te poslušali pjesmu Hoću – Neću.
Jedva smo dočekali okusiti topli čaj. Prije samoga početka pričanja priče morali smo probuditi naše mirisne i okusne pupoljke. Neki su rekli kako čaj ima miris borovnica, jagode, maline i na kraju smo zajedno došli do zaključka da sve navedeno čini šumsko voće, a slatkoću osjećamo zbog meda koje nam donose pčelice.
Zajedno smo promišljali, analizirali, razgovarali i međusobno podijelili svoje stavove o odlukama Gospođice Neću. To je bila, po svom vanjskom izgledu, jedna sasvim obična djevojčica kakvih ima na stotine. Međutim, ona je bila učenica prvog razreda osnovne škole. Razlikovala se od ostale djece jedino po tome što je uvijek i na svakom mjestu govorila NEĆU! To joj je, gotovo, prešlo u naviku.
Kroz priču razgovarali smo o dobrim i lošim odlukama, obiteljskim i školskim pravilima te osobinama pravih prijatelja i sve to povezali sa svakodnevnim situacijama. Zanimljivo je istaknuti kako su učenici i sebe u svakodnevnim situacijama prepoznali kao Gospođice i Gospodine Neću. Neki od učenika naveli su vrlo duhovite primjere kada su kod kuće ili u školi bili Gospođice i Gospoda Neću. Razgovarajući, došli smo do zaključka da je puunnnnooooo bolje biti Gospođica i Gospodin Hoću. Zašto? Upitajte ih!
Cilj ovog preventivnog programa je kod učenika povećati svijest o različitosti, važnosti poštivanja pravila ponašanja koja su tu zbog naše sigurnosti te promišljati o osobinama pravih prijatelja. Od iznimne nam je važnosti da učenici promišljaju, razgovaraju i dijele iskustva o dobrim i lošim odlukama, kao i preuzimanju odgovornosti za iste.
Na kraju čajanke, kao nagrada za sav naš trud, zasladili smo se s ukusnim slatkim čajnim kolačićima.
Bravo mi!
Ponosna pedagoginja
Tjaša Juraković Antolić
