POČETNO ČITANJE I PISANJE
Uloga čitanja i pisanja je značajna za razvoj ljudske civilizacije. Naša se kultura kao i obrazovni sustav baziraju na čitanju. Čitanje i pisanje nisu posljedica biološkog nego kulturnog razvoja čovjeka. Usvajanje vještina čitanja i pisanja najvažniji je zadatak djeteta na početku školovanja.
Na početku školovanja nisu sva djeca jednako spremna za sve zadatke koji se od njih očekuju u školi. Sva znanja i vještine koje su potrebne da se nauči čitati mogu se podijeliti u dva dijela:
PREDČITALAČKE VJEŠTINE i ČITALAČKE VJEŠTINE
Predčitalačke vještine obuhvaćaju: govorno-jezični razvoj, fonološku svjesnost, auditivnu percepciju, vizualnu percepciju, motorne sposobnosti, lateralnost i prostornu orijentaciju, pažnju i koncentraciju.
Čitalačke vještine se stječu u školskom okruženju i podrazumijevaju:
– raspoznavanje slova u riječima koje se čitaju,
– povezivanje slova s određenim glasom,
– brzo spajanje u cjelinu (riječ, rečenicu),
– razumijevanje pročitane riječi i rečenice.
Važno je naglasiti da se čitanje uči čitanjem. U školi će dijete svakodnevno pročitati tek nekoliko riječi ili rečenica. Roditelji i nadalje trebaju čitati djetetu te razgovarati s djetetom o onome što se čita. Važno je stvoriti pozitivno ozračje, hrabriti dijete i izbjegavati kritike te biti dosljedan u stvaranju čitalačkih navika. Roditelji se često ljute i čude kako to da njihovo dijete ne voli čitati i bježi od te aktivnosti. Potrebno je razumjeti da ne usvajaju sva djeca jednako određene vještine te je vrlo važno u ničemu ne pretjerivati i ostaviti dovoljno vremena za igru.
Teškoće u početnom čitanju:
Teškoće u glasovnoj sintezi (k-u-ć-a → kuća), dugotrajno „slovkanje”, zamjena ili ispuštanje slova prilikom čitanja, nesnalaženje u redovima teksta – preskakanje redaka ili vraćanje na već pročitani redak, neprimjerena brzina-presporo čitanje, slabo razumijevanje pročitanog.
PISANJE
Pisanje je djelatnost izražavanja misli i osjećaja sustavom znakova koji se naziva pismo; svrha pisanja je prenošenje poruke. Pisanje je istodobno i motorička i intelektualna aktivnost.
Čitanje i pisanje su međusobno čvrsto povezani – uvježbavanje u jednom od tih procesa omogućuje vježbanje drugoga. Početno pisanje je još teži i složeniji psihofizički proces od čitanja.
Za pisanje je potrebno pravilno držanje tijela, ruke, olovke te je dobro u početku s djetetom odraditi razgibavanje prstiju, šake i cijele ruke. Najčešće pisanju prethode različite grafomotoričke predvježbe – povlačenje ili iscrtavanje linija, povlačenje prstiju kroz različite materijale (pjesak, brašno, palenta), igra plastelinom, razvrstavanje perlica, kamenčića te razne druge vježbe fine motorike.
Teškoće u početnom pisanju podrazumijevaju:
– nepravilno držanje olovke i neadekvatan stisak,
-slabiju orijentacija na papiru – rotiranje slova, nesnalaženje u redovima, razmak između slova i riječi,
– teškoće u glasovnoj analizi koje onemogućuju pisanje riječi (koja slova trebam napisati da bih napisao KUĆA?),
– teškoće u pamćenju slike slova,
– nepravilno pisanje slova – smjer povlačenja linija slova,
– nepravilno spajanje pisanih slova.
Savjeti roditeljima su da dijete svakodnevno napiše nekoliko riječi, kasnije nekoliko rečenica od slova koja su učili te poticati dijete da se služi pisanjem u svakodnevnom životu (napisati poruku, pismo, čestitku, razglednicu, voditi dnevnik, pisati lijepe misli ili pjesme).
Pisanje i čitanje bi trebale biti vještine koje su zanimljive i korisne, kojima će se dijete koristiti i u slobodno vrijeme, a ne samo na poticaj učiteljice ili roditelja.
GRAFOMOTORIKA
Razvoj fine motorike obuhvaća manje i preciznije pokrete (npr. dohvaćanje i hvatanje), a obuhvaća grafomotoriku.
Sažimajući obje podjele, općenito možemo zaključiti da grafomotorika obuhvaća:
- finu motoriku šake – dohvaćanje i hvatanje,
- vizualnu percepciju, pamćenje i pažnju – razumijevanje, analiziranje i interpretacija okoline, učenje čitanja, računanja i drugih vještina (može se vježbati uočavanjem sličnog, istog i različitog te uočavanjem razlika na slikama),
- koordinaciju oko-ruka – precrtavanje oblika, bojanje unutar zadanih okvira, vizualna predodžba zadatka,
- korištenje dominantne ruke – dijete samostalno odabire dominantnu ruku pokazujući sklonost korištenju jedne ruke u većini aktivnosti.
Grafomotorika je motorička sposobnost koja se godinama vježba zahvaljujući aktivnostima i zadacima koji kod djeteta potiču korištenje fine motorike, vizualne percepcije, itd. Stoga bi bilo odlično kad bi roditelji imali na umu da ne rade stvari umjesto djece i ne pružaju im pomoć u zadacima koje mogu obaviti sama.
Opravdana pomoć je onda kad dijete samo ne može nikako savladati zadatak ili kada neki zadatak potpuno pogrešno obavlja. U takvim situacijama je roditeljska intervencija nužna kako bi se na samom početku ispravilo ono što je pogrešno.
Razvoj djeteta možete potaknuti kroz igru – djeca mogu vježbati kontrolu te koordinaciju velikih pokreta tijela, kao i male pokrete rukama i prstima. Važno je da igre za dijete ne budu preteške, odnosno da dijete u njima uživa.
Ukoliko dijete odbija, pokušajte s nekim jednostavnijim aktivnostima:
- pokreti prstima u različitima materijalima (pijesak, brašno…)
- slaganje puzzli,
- rezanje i lijepljenje papira,
- igra s plastelinom,
- izrađivanje predmeta od papira,
- bojanje različitim materijalima (tempere, vodene boje, krede i sl.).
Razvoj grafomotorike kod djece može se poticati različitim radnim listićima grafomotoričkih vježbi. Obično su to jednostavne i zabavne vježbe u kojima djeca moraju povlačiti različite linije kako bi razvijali sposobnost pisanja.
PRIČANJE PO NIZU SLIKA
Iznimno je važno da dijete razumije pravilan redoslijed slika. Osvještavati ga da rečenice počinju različitim vrstama riječi (prilozima, česticama i sl.) te da obogaćuje svoje rečenice detaljima koje vidi (osjećaji likova pomoću crteža facijalnih ekspresija, boje, detalji prostora…). Poželjno je da dijete usmeno prepričanu priču zapiše te na taj način vježba ponavljanje ispričanog, zapamćivanje te pisanje.
ČITANJE S RAZUMIJEVANJEM PROČITANOG
Uspješno usvojena vještina čitanja nužan je preduvjet za učenje i usvajanje znanja iz svih područja i školskih predmeta. Glavni i osnovni preduvjeti za uspješno čitanje su uredan jezično-govorni razvoj, sposobnost pamćenja i koncentracije te sposobnost auditivne i vizualne percepcije. Upravo se te sposobnosti počinju razvijati još u predškolskom uzrastu jer je čitanje vrlo kompleksna vještina koja zahtijeva usklađivanje raznih kognitivnih procesa.
S obzirom da je cilj čitanja razumijevanje pisanog teksta, iznimno je važno razvijati te primarne sposobnosti kod djece kako bi učenje čitanja i pisanja bilo uspješno. Svako dijete, da bi moglo razumjeti napisani tekst, mora najprije moći prepoznavati riječi odnosno vidjeti slovo (grafem) te znati povezati upravo to slovo s određenim glasom (fonemom), a nakon toga spojiti sve glasove u riječima u smislenu cjelinu. Na taj se način djeca uče razumjeti napisanu riječ ili rečenicu.
Djecu koja još uvijek „slovkaju“ pri čitanju važno je usmjeravati na slogovno čitanje, njima najčešće razumljivo kao „čitanje pjevanjem“. To je čitanja na način da npr. riječ JABUKA ne čitaju „slovkanjem“ J-A-B-U-K-A nego slogovno JAAA-BUU-KA. Na taj način lakše pamte rečenice koje su pročitali a samim time im je povećano razumijevanje pročitanog teksta. Nadalje, jako je važno postavljati im pitanja nakon svakog pročitanog ulomka ili teksta kako bi lakše razumjeli pročitani dio. Također, djecu je nužno naučiti da pročitani tekst prepričaju svojim riječima jer će tako bolje ćemo razumjeti pisani tekst.
Sve što uložimo u dijete u prvom razredu bit će višestruko vraćeno u kasnijem školovanju i životu.
LOGOPEDSKI MATERIJALI ZA PREUZIMANJE
