Učenici 2.A i 2.C razreda početkom su se tjedna družili s pedagoginjom i to na svojoj drugoj Čajanci uz pjesmu i priču o Gospođici Neću. Zajedno smo uživali u slatkom čaju i slasticama kojima smo se zasladili na kraju ovog zanimljivog preventivnog programa.
U našu čajanku uvela nas je pjesma o Gospođici Neću.
Kako bi učenici otkrili današnju temu preventivnog programa, na početku smo pažljivo, ili kako naši učenici kažu (jer to smo već naučili) aktivno poslušali pjesmu Hoću – neću, Hoću – neću. Nakon pjesme zajedno smo zaključili kako su to dvije svakodnevne riječi koje koristimo u mnogim situacijama, ponekad u školi, a najčešće kod kuće.
Razgovarali smo i promišljali o svakodnevnim situacijama i konkretnim primjerima te došli do zaključka da smo svi mi ponekad Gospođica i Gospodin Neću. Složili smo se da je u određenim situacijama važno reći neću ili ne, hvala. Na primjer, kada nam nepoznata osoba priđe ili ponudi slatkiše, važno je reći: „Ne hvala, ja Vas ne poznajem.“ i o tome odmah obavijestiti roditelje, učiteljicu ili pedagoginju. Zanimljivo je istaknuti kako su neki učenici s nama podijelili svakodnevne situacije kada su kod kuće bili Gospođica ili Gospodin Neću. Dogovorili smo se da će to ostati naša mala tajna koju nećemo ovdje odavati.
Na kraju Čajanke s pedagoginjom, nakon ispričane priče, analize, razgovora i promišljanja, zadovoljstvo mi je naglasiti da su naši učenici, a Vaša djeca došli do spoznaje da Gospođica Neću baš i nije „fora“. Prvo je ona svima govorila neću, a onda su odjednom svi ljudi, životinje pa i stvari počele govoriti to isto njoj. Kako se Gospođica Neću osjećala u tom trenutku otkrit ćete na vrlo jednostavan način. Vaša djeca znaju! Porazgovarajte s njima o tome.
Sve to Gospođicu Neću je potaknulo da postane Gospođica Hoću. Možemo reći kako je upravo riječ hoću jedna od čarobnih riječi koja nam otvora mnoga „vrata“, pogotovo u nove i još neistražene izazove koje ćemo tek prihvatiti.
Cilj ovog preventivnog programa jest potaknuti učenike na razgovor, analizu i promišljanje o vlastitom ponašanju i donošenju ispravnih odluka u svakodnevnim situacijama, razvijanje socijalnih i komunikacijskih vještina te kompetenciju javnog nastupa. Bitno je osvijestiti u kojim situacijama je važno reći neću, a u kojima hoću. Sve to bio je naš izazov u još jednoj Čajanci s pedagoginjom, naravno uz neizostavnu Gospođicu Neću ili Gospođicu Hoću.
Bravo mi!
Ponosna pedagoginja Tjaša Juraković Antolić
