U ponedjeljak, 7.2.2022. godine, učenici 2.B razreda imali su na satu razrednika svoju drugu čajanku. Uz slatki čaj i ukusne kolačiće učenici su slušali i promišljali o poznatoj priči „Gospođica Neću“.
Na samom početku ovog preventivnog programa učenici su se zajedno podsjetili kojih pravila se trebamo pridržavati kako bi naša čajanka prošla uspješno, veselo i kako bismo zajedno nešto naučili. Učenici su predložili pravila kao što su: aktivno slušati pedagoginju i jedni druge, podići ruku kada nešto želimo reći, ne upadati u riječ i na kraju paziti kako pijemo čaj da ne prolijemo po sebi i drugima. Nakon što smo se dogovorili kako ćemo se tih pravila pridržavati za vrijeme cijele čajanke, otkrili smo da uz čaj na kraju imamo i slasne kolačiće.
Na samom početku, uz ispijanje čaja od jagode, poslušali smo pjesmicu te otkrili o čemu ćemo razmišljati i razgovarati na današnjoj čajanci. „Hoću – neću“ glavne riječi pjesme, ukazale su da ćemo pročitati priču upravo o Gospođici Neću!
Glavna junakinja priče, Mina, isticala se po tome što stalno govori „neću“, dok su učenici 2.B razreda rekli da oni ne govore toliko često tu riječ iako se ponekad i oni pretvore u Gospodina ili Gospođicu Neću. Zajedno smo došli do zaključka da se ni mi ne osjećamo dobro kada nam netko odgovori „neću“, na neki prijedlog, pa da ćemo se truditi izbjegavati govoriti neću ili ne želim, kako nam to ne bi prešlo u naviku. Učenici su ipak zaključili da je ponekad potrebno reći neću te da zbog toga uvijek trebamo razmišljati o svojim odgovorima i odlukama.
Čitajući priču saznali smo kako je Mina, odnosno Gospođica Neću, uočila da nije lijepo niti dobro uvijek govoriti „neću“ te da je sama odlučila postati Gospođica Hoću. Naši učenici složili su se da nije lako biti Gospodin i Gospođica Hoću, pogotovo kada nam nešto nije po volji ili nam je teško, ali ipak se isplati i možemo se truditi.
Za kraj čajanke učenici su se zasladili čajnim kolačićima i odlučno rekli kako će se truditi više biti Gospodin i Gospođica Hoću. Naročito kada ih u školi učiteljica nešto zamoli ili kod kuće kada im roditelji i ostali nešto kažu, jer kao što znamo, oni nam uvijek žele dobro.
Cilj ovog preventivnog programa je osvijestiti učenike o posljedicama vlastitog ponašanja te pravilnom donošenju odluka u svakodnevnim situacijama. Učenici analizirajući i promišljajući dolaze do zaključaka kada je potrebno reći hoću a kada neću, te kako oni mogu pomoći jedni drugima u zajedničkim aktivnostima i druženju.
I učenici i pedagoginja vesele se idućoj čajanci u razredu.
Ponosne pedagoginje Tjaša Juraković Antolić i Nikolina Bradić.
