U sklopu obrade teme antiratne književnosti, učenici osmih razreda obilježili su Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta nizom aktivnosti.

Jedna od središnjih aktivnosti bila je čitanje književnog djela Sadako hoće živjeti, koje govori o sudbini Sadako Sasaki, japanske djevojčice koja je preživjela atomsko bombardiranje Hirošime, ali je kasnije oboljela od leukemije. Ova potresna priča učenike je potaknula na promišljanje o posljedicama rata, ljudskoj patnji te važnosti sjećanja na sve žrtve ratnih stradanja.

Kao simbol sjećanja i poštovanja, učenici su izrađivali origami ždralove, nadahnuti japanskom legendom prema kojoj onaj tko napravi tisuću papirnatih ždralova ima pravo na ispunjenje želje. Sadako je vjerovala da će ozdraviti ako dovrši tisuću ždralova, no preminula je prije nego što je uspjela ostvariti svoj cilj. Njezina priča danas je snažan simbol borbe protiv rata i nuklearnog oružja te nas podsjeća na važnost mira i humanosti.

Osim čitanja književnog djela, učenici su tijekom siječnja gledali dokumentarne filmove Lea i Darija te Dnevnik Diane Budisavljević, koji su im pružili uvid u stvarne sudbine ljudi pogođenih ratnim stradanjima. Nakon gledanja filmova, učenici su pisali osvrte u kojima su iznijeli svoja razmišljanja o temama poput gubitka, hrabrosti, moralne odgovornosti i važnosti sjećanja na povijesne događaje.

Ovim projektnim aktivnostima, učenici su ne samo bolje upoznali povijesne činjenice, već su razvijali empatiju, kritičko mišljenje i svijest o važnosti poštovanja ljudskih prava i dostojanstva. Ovaj emotivno i edukativno bogat projekt ostavio je snažan dojam na učenike, podsjećajući na nužnost očuvanja sjećanja na prošlost kako bismo gradili pravedniju i bolju budućnost.

Marko Prpić, mag. educ. croat.
učitelj hrvatskoga jezika