U 1. C razredu proteklih je dana zavladalo posebno ozračje, ispunjeno toplinom, mirisom čaja i kolačića te radošću zajedničkog druženja. Održana je prva Čajanka s pedagoginjom ove nastavne godine, susret koji je učenicima pružio priliku za učenje kroz razgovor, igru i razmjenu iskustava, ali i dodatno ojačao njihove socijalne i komunikacijske vještine.
Na samom početku preventivnog programa Čajanka s pedagoginjom učenici su se prisjetili pravila ponašanja kojih se pridržavamo tijekom radionica i zajedničkih aktivnosti. Nakon toga uslijedilo je istraživanje okusa čaja. Mirisali smo ga, kušali i trudili se te na kraju zajedničkim snagama zaključili da je riječ o čaju od limuna, ali bez dodatka meda. Prema navodima učenika, jedino je važno bilo da čaj nije okusa đumbira. Dok su ga neki rado popili, drugi su zaključili da im je ipak draža voda ili sok, što je prihvaćeno s osmijehom.
Uz šalicu toplog čaja, vode ili soka učenici su upoznali lik Gospođice Neću, djevojčice koja je gotovo uvijek i na sve odgovarala s „neću“. Kroz priču i razgovor pedagoginja je s učenicima razgovarala o značenju prijateljstva, o tome kakvi su pravi prijatelji te koje su njihove osobine. Kao i njihovi vršnjaci iz 1. A i 1. B razreda, učenici su s ponosom spominjali svoje najbolje prijatelje, opisivali ih te nabrajali njihove pozitivne osobine. Navodili su da su pravi prijatelji oni s kojima se igraju, razgovaraju, pomažu jedni drugima te dijele i čuvaju tajne.
Polazeći od priče i dijela u kojem tobogan i kockica šećera progovore i obrate se Gospođici Neću, ostvarena je međupredmetna korelacija s nastavnim predmetom Priroda i društvo. S učenicima se promišljalo zašto neživa priroda i predmeti ne mogu govoriti, nemaju osjećaje te po čemu se razlikuju od žive prirode. S velikim su oduševljenjem pokazali razumijevanje razlike između živih i neživih bića, koristeći jasne i točne primjere.
Pedagoginja je posebno pohvalila učenike jer su pokazali visoku razinu znanja, logičkog zaključivanja i razumijevanja, kao i sposobnost povezivanja sadržaja iz različitih područja. Bravo za učiteljicu, bravo za roditelje!
Mnogo smijeha izazvalo je prepoznavanje sebe u Gospođici, ali i Gospodinu Neću, kroz svakodnevne situacije iz škole i doma. Razgovorom su učenici došli do zaključka da je lakše i ljepše biti Gospođica i Gospodin Hoću jer takav stav donosi više suradnje, razumijevanja i manje nesporazuma. Također, s učenicima se promišljalo i razgovaralo o primjerima iz svakodnevnog života kada je potrebno jasno i glasno reći „ne“ i „neću“. Jedan od primjera koji su naveli, a koji je usko vezan uz preventivni program Sigurnost u školi i izvan nje, jest situacija u kojoj im se približi nepoznata osoba ili im ponudi čokoladu ili bombone – tada uvijek moraju odlučno reći „ne“, odmaknuti se i odmah o tome obavijestiti roditelje. Svi su se s time složili.
Aktivnosti realizirane u sklopu preventivnog programa Čajanka s pedagoginjom ne samo da učenike uvode u svijet mašte već ih potiču na kritičko promišljanje, povezivanje poznatog s nepoznatim te, što je najvažnije, razvijaju kompetenciju javnog nastupa te socijalne i komunikacijske vještine. Također, potiču učenike na prihvaćanje različitosti te učenje kada je važno reći „hoću“, ali i kada je potrebno jasno i glasno reći „ne“!
Za kraj druženja učenike su razveselile čokoladne napolitanke i mnoštvo sretnih osmijeha.
I zato s ponosom možemo reći – Bravo mi!
Ponosna pedagoginja
Tjaša Juraković Antolić
